I igra je bila ta
Na nesrecu i srecu
da sam
samog sebe
izgubio ja.
I tu sa svima
mislimo o njima
koji opet su
to dobro znamo
spremni tamo
na putu za ovamo.
Poslao me JEDAN
da posjetim sve i nista
da provjerim samo
sta se radi tamo.
I zivio sam ovu pjesmu
Zivim je i sad
U ovom trenu
Kad napustam grad u Svemiru.
I posmatram opet
Tamo gdje su oni
Djeca u Vasioni
Sto pjevaju pjesme
Svim bicima vjecne.
Nastavicu tamo
Dusom svojom gdje sam prije stao
A ti opet nesto hoces
Da mi kazes
Oduvijek u neznanju i zao.
Velika je glava prijatelju
Ali u njoj nisu slozne stvari
I ti mislis da je sve sto treba
Zatvoreno u taj prostor mali.
Ljudska zvijeri ne prilazi vise
Jer mi nisi srcu mio gost
Ja te molim okreni se tamo
Gdje te zele da im lazes malo.
Istinom osvjetlicu srce,
Neka bude za plovidbe duge
Svetionik kao vjecni plamen
Za zgarista udaljeni znamen.
